Povijesna baština

Profani objekti

Fortifikacije

Pustograd je utvrda, koja datira iz 6 st. ispod koje je bilo prvobitno naselje. Nalazi se na brdu iznad uvale Zaklopica. U doba Bizanstkog carstva, služila je kao vojna utvrda za nadgledavanje i čuvanje Pašmanskog i Zadarskog kanala od napada gusara. Stanovnici mjesta bježali su pred napadima koristeći je kao sklonište. Obrambeni zid koji okružuje vrh brda ima oblik nepravilnog kruga (oko 85x75 m). Sačuvan je djelom tek u temelju, a djelom u visini od pola do jednog metra. Na sjevernoj strani sačuvani su temelji jedne kule, a na južnoj gotovo cijela kula. Unutar prstena zidina su tragovi dviju građevina, vjerojatno stambene zgrade i cisterne za vodu. Danas je Pustograd vrijedno arheološko nalazište.

Veliki tor ili Dvorac Ugrinić u šumi Crnike, sagrađen u 16. st., na putu za sidrišta s donje (južne strane) otoka, ostavština su Ugrinića iz plemena Šubića.  Dvorac Ugrinić je zapravo kamena utvrda na dvije etaže okružena moćnim i visokim zidom. Utvrda je koristila za smještaj vojne posade s obiteljima i predaka današnjih stanovnika mjesta Ugrinić, a po svemu sudeći u njoj je moglo istodobno živjeti oko 50 ljudi. Cijela utvrda je prepuna manjih i većih prostorija, a pomnijim pregledavanjem još i danas se može lijepo vidjeti gdje je bila kuhinja, radni prostor ili prostor za čuvanje domaćih životinja. Na katu utvrde ostala je ne srušena velika kula, očito za poglavara, a odmah uz nju je kruna cisterne na otvorenom, s lijepom kamenom klupom.

Straža i Škatelac/Kaštelac su vidikovci sa ostacima njemačkih fortifikacija iz II. svjetskog rata.

Ruralno graditeljstvo

Najstariji dijelovi današnjeg Tkona, sa tipičnim dalmatinskim kućama od kamena koje se sastoje od  gospodarskog prostora u prizemlju i stambenog na katu, mogu se vidjeti u predjelu Pelastra i Rudića dvora. 

Nekada je središte mjesta bilo tzv. koledište, u lokalnom dijalektu kolešće, gdje se nalazi mjesni bunar i veliki plac sa gusternom; mjestom gdje se sakupljala kišnica i opskrbljivala mjesto pitkom vodom.

Među najstarije spomenike važno je uvrstiti i parapet koji se nalazi u luci Tkon sagrađen sredinom 19. stoljeća  koji je u svojoj funkciji ostao i do danas obnavljajući se s vremena na vrijeme.

Od važnijih građevna treba spomenuti i ostatke ladanjskog sklopa plemičke obitelji De Erco iz 18/19 st. s gospodarskim objektima, mlinom i perivojem koji se nalaze u samome centru naselja.

Stara jezgra današnjeg naselja Ugrinić također je vrijedan primjer pučke gospodarske i stambene arhitekture.

Po cijelom otoku mnoštvo je suhozida koji su zaštićeni spomenici kulture. Unutar njih nalaze se torovi. Najpoznatiji su Calovi tori koji su za vrijeme 2. sv. rata bili mjesto gdje su se sakrivale i živjele žene i djeca Tkona, te Brzića tori kao tipični primjeri gradnje.

Kao važan podmorski arheološki lokalitet nalaze se ostaci brodoloma u Pašmanskom kanalu kod otočića Gnalić čije predmete, njih oko 10.000, čuva Zavičajni muzej u Biogradu na moru. Radi se o mletačkom brodu koji je potonuo 1583. godine nakrcan raznovrsnom skupocjenom robom za trgovinu po lukama Mediterana.

Sakralni spomenici

U samome mjestu Tkona nalazi se župna crkva Sv. Tome, spominje se već u 11. stoljeću sačuvana je pravokutna apsida u romaničkom stilu, zvonik, te brojni fragmenti koji datiraju iz 12 stoljeća. U današnjem obliku trobrodne bazilike sagrađena je 1742., a obnovljena 1938. godine. Glavi brod je od bočnih odvojen sa šest stupova  bogato ukrašenih kapitela. Na glavnom baroknom oltaru je slika Bogorodice na prijestolju koja se pripisuje zadarskome slikaru Petru Jordaniću s kraja 15. stoljeća. Današnja slika dio je nekadašnjeg triptiha ili poliptiha koji je rastavljen i većim dijelom uništen još u prošlom stoljeću. Crkva ima romanički zvonik "Alta turri Ornatur" sa dva zvona. Veće zvono je promjera 74 cm sa likom Sv. Katarine mučenice i njenim atributima, te motivom križa i dva srca. Na donjem djelu nalazi se natpis:Svaki duh hvali Gospoda. Manje zvono, promjera 72 cm, ima natpis ANNO 1902. što ga datira. Zvona su elektricifirana 1980 godine. 

Na brdu Kalvarija iznad samog mjesta nalazi se crkva Gospa od sedam žalosti iz 18 stoljeća sa križnim putom. Već oko 1500-te na brdu puk gleda i sluša na hrvatskom jeziku najstarije sačuvane mirakule, Uskrsnuće Isukrstovo i druga prikazanja iz Tkonskog zbornika.















U centru je crkvica Sv. Antuna pustinjaka iz 17. stoljeća podignuta ostavštinom mještana glagoljaša A. Palaškova 1672. godine. u njoj se nalazi mramorni oltar sa početka 19 stoljeća. I danas postoji bratovština Sv. Antuna.















Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana nalazi se na brdu Ćokovac (95m),  2 km SZ od Tkona. Naziv "Ćokovac" dolazi od riječi "ćok", što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos.  Spomenik je kulture nulte kategorije. Sagradio ga je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve. Po mletačkom razaranju Biograda u 12. stoljeću benediktinci dolaze na Ćokovac i grade novi samostan. U 14. stoljeću samostan je srušen do temelja, ali su ga benediktinci ponovo izgradili i pregradili crkvu u venecijanskom gotičkom stilu. Monasi iz razorenog samostana odlaze s Češkim kraljem Karlom u Prag za njegovog povratka iz Rima gdje ga je Papa krunio za Cesara svetog Rimskog Njemačkog Carstva. Ti monasi su u Pragu utemeljili benediktinski glagoljaški samostan “Emaus” kao zametak Praškog sveučilišta.

Crkvu krasi oslikano gotičko Tkonsko raspelo s početka 15. stoljeća rad majstora Menegela Ivanova de Canalisa, učenika Paola Venezianija, do 1999. zvanog majstor Tkonskog raspela. Godine 1808. Francuzi su zatvorili benediktinski samostan, a posljednji benediktinac Pletikosić je ostao kao župnik Sv. Tome u Tkonu i za župu je od druge austrijske državne uprave otkupio nacionalizirani i devastirani samostan.
1964. iz Praga u Tkon dolazi monah Martin Kirigin da bi s bratom Benediktom obnovio matični samostan Sv. Kuzme i Damjana. Ćokovac je posljednji aktivni muški samostan benediktinaca u Hrvatskoj i poznato svjetsko glagoljaško središte.
Tkonski zbornik je hrvatskoglagoljski rukopis s početka 16. stoljeća pronađen u Tkonu. Danas se čuva u knjižnici HAZU u Zagrebu. Ima 170 papirnatih listova i pisan je sitnom lijepom kurzivnom glagoljicom. Pripada skupini tematski raznorodnih hrvatskoglagoljskih zbornika:pisala su ga dva pisara na Ćokovcu i u njemu nalazimo prikazanja, pjesme, apokrife, propovijedi, različite zapise. Neki su dijelovi vrlo visoke umjetničke vrijednosti.