O povijesti Tkona

Otok Pašman površine 63 km² pripada zadarskoj skupini otoka. Nastao prepolovljavanjem Ugljana i Pašmana, prosikom Ždrelac (1883.), sada premošćenom, i oba otoka su nazvana po naseljima u najvećim otočkim poljima. Sa kopnom je povezan trajektnim linijama prema  Biogradu i Zadru.

U doba Rimljana Pašman se naziva "Lissa". Konstantin Porfirogenet naziva ga "Katav". Prvi put se ime otoka u današnjem obliku javlja u 11. stoljeću  kao "Postimana". Po nekim teorijama po kojima je Premuda “Primoda” ili "prva luka", iz Venecije u Zadar u ondašnjoj Liburniji, Pašman je “Post manus” navodno “Izvan ruke” ili “Posljednji”. baš kao i hrvatski “Kraj” ili  grčki “Tkon”.

Tipična otočka mjesta smještena su na sjevernoj strani otoka dok je druga strana otoka strma i nenaseljena.  Povezana glavnom cestom, od sjevera prema jugu, nižu se slijedeća naselja; ŽDRELAC, BANJ, DOBROPOLJANA, NEVIĐANE, MRLJANE, BAROTUL, Mali PAŠMAN, PAŠMAN, KRAJ, UGRINIĆ i TKON.

Najviši vrh otoka je Veliki Bokolj, 272 metra i nalazi se iznad mjesta Dobropoljana. Otočka trasverzala duga je oko 30 kilometara i proteže se od Ždrelca do Tkona.

Na otoku se nalaze ostaci vila rustika, ilirskih i rimskih grobova koje su arheolozi datirali petim stoljećem nove ere.

Hrvatski narodni vladari imaju jurisdikciju nad jugoistočnim dijelom Pašmana za razliku od Zapadnog dijela otoka gdje su posjedi bogatih obitelji iz Zadra, koji pak priznaju Bizantskog suverena. Još tada je politika podijelila Otok, približno na dvije današnje općine:  Pašman i Tkon.

Naselje i Općina Tkon, ustrojena 1997. godine, koja obuhvaća i naselje Ugrinić, smjestila se na jugoistočnom dijelu otoka i 13 otočića, od kojih su najveći Gangaro, Žižanj i Košara, a najmanji Orlić. U Pašmanskom kanalu nalaze se Planac i Čavatul, dok su drugi na jugo-istok prema otoku Vrgadi, te prema otoku Žutu i Kornatu na jugo-zapad. Površina Općine iznosi 15 km².

Prvobitno naselje Tkon bilo je smješteno 2 km južnije, no ne uz samu obalu, a prvi puta ga spominje Konstantin Porfirogenet u svojim spisima, "De Administrando Imperio" iz 10 st. kao Katav odnosno "donji", kao mjesto zapadno od otoka Vrgade na kojem je car Justinijan smjestio stražarnicu. Izvori iz 1067. bilježe ga kao Katun, a u dokumentu iz 1363 god. spominje se kao Kun, kao što je i danas lokalni naziv za mjesto. Stanovnici se nazivaju Kunjanima, a stanovnice Kunjke.  Službeni naziv Tkon datira iz 1840. godine, a nastao je nekritičkom korekcijom iz Tcon kako je mletački topograf svojedobno napisao izgovoreno Kun.

Tkon je tipično ribarsko mjesto i luka, naziva se još i „vrata Kornata“. Najvažnija djelatnost je bila izlov školjki kunjki u Pašmanskom kanalu, koje su i dobile ime po Kun-u.   

Ugrinić je jedno od najmanjih mjesta na otoku Pašmanu. Smjestilo se i razvilo ispod brda Ćokovac oko male lučice obitelji Ugrinić, koji su do prije stotinu pedeset godina živjeli u središtu otoka u dvorcu Ugrinić, danas zvan Veliki tor koji datira iz 16 st.

Stanovništvo se i tu kao i u ostalim naseljima na otoku pretežito bavilo poljoprivredom, zemljoradnjom, te sitnim stočarstvom i ribarstvom. Kako je jedna od najznačajnijih poljoprivrednih grana bilo maslinarstvo i uzgoj grožđa, pojavila se potreba za "sprtama" i "kofama" koje su domaći koristili za transport uroda od udaljenih polja i ograda do svojih kuća. Proizvodnja postoji i danas u Ugriniću u organizaciji obitelji Kuštera. Iako je orijentirana na suvenirsku izradu, još uvijek možete naručiti izradu istih po vlastitim željama. Osim vrsnih pletača, Ugrinić ima i vrsne „maragune“-brodograditelje. Obitelj Katičin poznata je po kvalitetnoj izradi brodica tipičnih za ove krajeve; "gajeta", "guc", "batana" ili tzv. "skaf".

Baveći se sitnim stočarstvom, ponajprije uzgojem ovaca te koza i magaraca "tovara" u poljima i maslinicima su gradili bunje. I danas je moguće vidjeti brojne kamene torove od kojih su neki još uvijek u upotrebi.

Danas u Tkonu živi oko 850 stanovnika. Stanovnici su većinom rimokatolici, govore čakavskom ikavicom, a jezik nazivaju "hrvacki".